Recenzija: The Eyes Of A Traitor - A Clear Perception [2009]
2 posters
Stranica 1 / 1.
Recenzija: The Eyes Of A Traitor - A Clear Perception [2009]
Kao ljubitelja progresivno-tehničke orijentacije u metalcore i deathcore muzici prvo izdanje ovih momaka iz Essexa, Velika Britanija, pod nazivom „By Sunset“ me je oduševilo. Bio je to prvoklasno aranžiran i odsviran deathcore uradak čija je kombinacija odličnog Whitechapelovskog growla i inovativnijih melodija i moćnih breakdownova sa začinom klavijatura demonstrirala umijeće mlade petorke i ostavilo me u nestrpljivom iščekivanju njihovog nadolazećg debi album „A Clear Perception“ koji je predmet ove recenzije. U međuvremenu se desila promjena u sastavu benda (otišao je vodeći gitarista David Mccretton a na nj mjesto došao Matthew Pugh) ali i promjena stila iz progresivno-tehničkog deathcora u progresivno-tehnički metalcore po uzoru na Shai Hulud, Misery Signalse , Architectse i August Burns Red. Sa ova tri potonja bedna TEAOT su već djelili stage. Po izlaskou ovog albuma kreću na turneju po Engleskoj sa Gojira-om. No, vratimo se mi na sam album.
Odlični growl Jacka Delaneya je zamjenjen screamom sa metalcore-aškim clean djelovima upotrebljenog na debi albumu što me je malo razočaralo. Tako i ova recenzija počinje – kritikom vokala koji, iako solidno obavlja svoj posao, ipak ne zadržava istu liniju kvalitete pjevajući na način drugačiji od onog Whitechapelovskog. Sreća, ne većini pjesmama je taj stil zadržan (u određenoj količini) a najviše u versovima prve pjesme na albumu „Under Siege“. Ova odlična pjesma nagovještava šta možemo očekivati na albumu: HC tematski orijentirane tekstove (mada u suštini emotivne u Misery Signals stilu) pjevane growlom u kombinaciji sa scream i clean dionicama sve to na odličnoj metalcore riff podlozi koja sadržava onu groove komponentu a ujedno do izražaja dolazi i tehniciranje. Završava onim fenomenalnim ambijentalnim unisonima u pratnji klavijatura zbog koje toliko volimo August Burns Red (koji ih je naročito koristio na „Thrill Seeker“ albumu). Pjesma za 10 i odličan izbor za eventualni singl.
Druga pjesma „Like Clockwork“ je, po mom mišljenu, demonstracija sviračkih sposobnosti ovih momaka. Tehniciranje u čistom progresivnom aranžmanu i matematika. Potpuno drugačiji koncept od prethodne pjesme, možda bi bolje bilo da je svrštena u zadnji dio albuma no prvi dio je rezervisan za malo žešće a drugi za laganije pjesme. U svakom slučaju ako želite provjeravati virtuoznost na instrumentima slušat ćete ovu pjesmu više puta. Ovakvi krajevi pjesama bi mogli biti ta karateristika koja im daje distinktivnost od generičme mase isto-zvučnih bendova (iako se TEOAT iz nje definitivno izdvaja). Aranžmanski dio koji je, po meni, jako dobro osmišljen i odsviran. Sljedeća je „With Different Eyes“, isti ambijentalni drive kao na prethodne dvije pjesme ima ali i jako dobar tekst i melodije. Sweepovi zaslužuju svaku pohvalu. Lično mi zvuči kao balada za „kišne nedjelje“ koja pred kraj postaje agresivna zahvaljujući sweepovima što joj je veliki plus.
„Escape These Walls“ je pjesma koja se sa „Misconceptions“ pojavila prije albuma i nisu te dvije odabrane slučajno. Odlična mjera melodičnosti i „upitomljen“ zvuk koji divlja poslije jedne minute. Pjesma jednostavno voza a solaža i clean dio poslije su savršenstvo, kraj je isti kao i početak. Najbolja pjesma na albumu koja ima i dovoljno tehnike i melodije da bi se svima svidjela a i sama je odličan primejr kako to dobar moderni metal zvuči. Peta po redu „Decorus“ je mala pauza nužno potrebna da smiri slušaoca. Najlaganija na albumu baladnog karaktera gdje su klavijature najistaknutije. „Misconceptions“ je pjesma koja najbolje opisuje kako moderni metal zvuči. Vokal, aranžman, melodije i breakovi su prvoklasni. Druga najbolja pjesma na albumu koja bi bila odličan izbor za predstavljanje ove ekipe. Kraj pjesme jednostavno predivan.
„Echoes“ spada u kategoriju laganijih pjesama no virtuoznost na gitari, basu i bubnju je ništa manje izražena. Kraj pjesme, još jednom, samo pokazuje koliko momci imaju „sluha“. Osma po redu, „Hands of Time“ je kao i prethodna prije svega odlična kombinacija growla i melodija i savršeno se uklapa u raspored pjesma. Aranžman je za čistu desetku koje bi se postidili mnnogi poznatiji bendovi (i to ne samo zbog aranžmana nego pjesme u ukupnosti). Sljedeća, „The Impact of Two Hearts“ je veoma interesantna pjesma, struktura joj je čudna. U jednom trenutku gitare stvaraju ambijent kao da ste na plaži a u sljedećem trenutku počinje pravi Born of Osiris (hyper)breakdown trenutak. Ostatak se uklapa u ono što ste već čuli u dosadašnjim pjesmama s tim da kraj ugodno iznanađenje a šta valja pripisati i producentskom radu.
„A Clear Perception“ album završava istoimenom pjesmom koja zatvara poglavlje ove priče u knjizi The Eyes of A Traitora“. Produkcija je mogla biti bolja. Čak šta više nekad se dobije utisak da se producentski koncept sukobljava sa konceptom stvaranja zvuka no i to nije previše primjetna omaška ako ne pristupate suviše strogo u ocjenjivanju ukupnog izdanja. Za ove mlade momke, koji u prosjeku imaju po 18 godina, ipak treba reći da su odradili odličan posao i snimili odličan album. Progresivni metalcore i moderni metal zvuk koji se ovako prezentira se jednostavno ne može ocjenjivati negativno. TEOAT treba komplimentirati i na ne-napornom ali svakako muzički izvrsnom uratku koji ne žrtvuje sviračko umijeće i stvaralačke ideje za melodičnost a ipak imajući iste na pretek. Progesivnost u metalcore-u i deathcore-u sa TEOAT i sličnim mladim bendovima najnovije metal generacije i bendovima kao što su Thrust Moment i Fellsilent ima budućnost a modernoj metal školi „osvjetljava obraz“. Uzeli su najbolje od svojih utjecaja, modernih progresivnih metalcore/deathcore bendova i ideje su im izvrsne ali realizacija je mogla biti bolja, posebno što se vokala tiče. Ocjena 9/10.
by Artredis
Odlični growl Jacka Delaneya je zamjenjen screamom sa metalcore-aškim clean djelovima upotrebljenog na debi albumu što me je malo razočaralo. Tako i ova recenzija počinje – kritikom vokala koji, iako solidno obavlja svoj posao, ipak ne zadržava istu liniju kvalitete pjevajući na način drugačiji od onog Whitechapelovskog. Sreća, ne većini pjesmama je taj stil zadržan (u određenoj količini) a najviše u versovima prve pjesme na albumu „Under Siege“. Ova odlična pjesma nagovještava šta možemo očekivati na albumu: HC tematski orijentirane tekstove (mada u suštini emotivne u Misery Signals stilu) pjevane growlom u kombinaciji sa scream i clean dionicama sve to na odličnoj metalcore riff podlozi koja sadržava onu groove komponentu a ujedno do izražaja dolazi i tehniciranje. Završava onim fenomenalnim ambijentalnim unisonima u pratnji klavijatura zbog koje toliko volimo August Burns Red (koji ih je naročito koristio na „Thrill Seeker“ albumu). Pjesma za 10 i odličan izbor za eventualni singl.
Druga pjesma „Like Clockwork“ je, po mom mišljenu, demonstracija sviračkih sposobnosti ovih momaka. Tehniciranje u čistom progresivnom aranžmanu i matematika. Potpuno drugačiji koncept od prethodne pjesme, možda bi bolje bilo da je svrštena u zadnji dio albuma no prvi dio je rezervisan za malo žešće a drugi za laganije pjesme. U svakom slučaju ako želite provjeravati virtuoznost na instrumentima slušat ćete ovu pjesmu više puta. Ovakvi krajevi pjesama bi mogli biti ta karateristika koja im daje distinktivnost od generičme mase isto-zvučnih bendova (iako se TEOAT iz nje definitivno izdvaja). Aranžmanski dio koji je, po meni, jako dobro osmišljen i odsviran. Sljedeća je „With Different Eyes“, isti ambijentalni drive kao na prethodne dvije pjesme ima ali i jako dobar tekst i melodije. Sweepovi zaslužuju svaku pohvalu. Lično mi zvuči kao balada za „kišne nedjelje“ koja pred kraj postaje agresivna zahvaljujući sweepovima što joj je veliki plus.
„Escape These Walls“ je pjesma koja se sa „Misconceptions“ pojavila prije albuma i nisu te dvije odabrane slučajno. Odlična mjera melodičnosti i „upitomljen“ zvuk koji divlja poslije jedne minute. Pjesma jednostavno voza a solaža i clean dio poslije su savršenstvo, kraj je isti kao i početak. Najbolja pjesma na albumu koja ima i dovoljno tehnike i melodije da bi se svima svidjela a i sama je odličan primejr kako to dobar moderni metal zvuči. Peta po redu „Decorus“ je mala pauza nužno potrebna da smiri slušaoca. Najlaganija na albumu baladnog karaktera gdje su klavijature najistaknutije. „Misconceptions“ je pjesma koja najbolje opisuje kako moderni metal zvuči. Vokal, aranžman, melodije i breakovi su prvoklasni. Druga najbolja pjesma na albumu koja bi bila odličan izbor za predstavljanje ove ekipe. Kraj pjesme jednostavno predivan.
„Echoes“ spada u kategoriju laganijih pjesama no virtuoznost na gitari, basu i bubnju je ništa manje izražena. Kraj pjesme, još jednom, samo pokazuje koliko momci imaju „sluha“. Osma po redu, „Hands of Time“ je kao i prethodna prije svega odlična kombinacija growla i melodija i savršeno se uklapa u raspored pjesma. Aranžman je za čistu desetku koje bi se postidili mnnogi poznatiji bendovi (i to ne samo zbog aranžmana nego pjesme u ukupnosti). Sljedeća, „The Impact of Two Hearts“ je veoma interesantna pjesma, struktura joj je čudna. U jednom trenutku gitare stvaraju ambijent kao da ste na plaži a u sljedećem trenutku počinje pravi Born of Osiris (hyper)breakdown trenutak. Ostatak se uklapa u ono što ste već čuli u dosadašnjim pjesmama s tim da kraj ugodno iznanađenje a šta valja pripisati i producentskom radu.
„A Clear Perception“ album završava istoimenom pjesmom koja zatvara poglavlje ove priče u knjizi The Eyes of A Traitora“. Produkcija je mogla biti bolja. Čak šta više nekad se dobije utisak da se producentski koncept sukobljava sa konceptom stvaranja zvuka no i to nije previše primjetna omaška ako ne pristupate suviše strogo u ocjenjivanju ukupnog izdanja. Za ove mlade momke, koji u prosjeku imaju po 18 godina, ipak treba reći da su odradili odličan posao i snimili odličan album. Progresivni metalcore i moderni metal zvuk koji se ovako prezentira se jednostavno ne može ocjenjivati negativno. TEOAT treba komplimentirati i na ne-napornom ali svakako muzički izvrsnom uratku koji ne žrtvuje sviračko umijeće i stvaralačke ideje za melodičnost a ipak imajući iste na pretek. Progesivnost u metalcore-u i deathcore-u sa TEOAT i sličnim mladim bendovima najnovije metal generacije i bendovima kao što su Thrust Moment i Fellsilent ima budućnost a modernoj metal školi „osvjetljava obraz“. Uzeli su najbolje od svojih utjecaja, modernih progresivnih metalcore/deathcore bendova i ideje su im izvrsne ali realizacija je mogla biti bolja, posebno što se vokala tiče. Ocjena 9/10.
by Artredis
artredis- Broj postova : 176
Age : 37
Lokacija : Sarajevo
Registration date : 28.06.2008
Similar topics
» Recenzija: Winds of Plague - The Great Stone War [2009]
» Recenzija: The Mercury Arc - Paint The Sun Black
» Recenzija: Callejon - Zombieactionhauptquartier [2008]
» Recenzija: Miss May I - Appoligies Are For The Weak
» Recenzija: Deadlock - Manifesto [2008]
» Recenzija: The Mercury Arc - Paint The Sun Black
» Recenzija: Callejon - Zombieactionhauptquartier [2008]
» Recenzija: Miss May I - Appoligies Are For The Weak
» Recenzija: Deadlock - Manifesto [2008]
Stranica 1 / 1.
Permissions in this forum:
Ne moľeą odgovarati na postove.