Biografija: Machine Head

U vrijeme cvijetanja grunge subkulture na američkoj i svjetskoj glazbenoj sceni, tokom 1992. godine, California je izrodila side-project bend koji se ubrzo pretvorio u jedan od najutjecajnijih i najpoznatijih bendova u metal glazbi novog doba. Machine Head je bend koji su u Oaklandu, California, osnovali pjevač i gitarist Robb Flynn (ex-Vio-lence, ex-Forbidden) i basist Adam Duce. Zbog nezadovoljstva glazbom koja ga nije ispunjavala, Flynn je zatražio da oformi side-project bend. Nakon što su mu ostali članovi Vio-lencea to zabranili, on napušta bend i, skupa s Duce-om te Loganom Maderom i Tonyem Constanzom, formira Machine Head 1992. godine.
Tokom 17 godina svog rada, promijenili su 4 člana, prošli kroz nekoliko kontroverzi, mnoštvo turneja s velikim imenima kao što su Slayer, Megadeth, Heaven and Hell, a u novije doba i Lamb of God i Gojira. Pa pogledajmo kakav je bio put od snimanja demo-a u spavaćoj sobi, s budžetom od 800 dolara koji su bili prikupljeni dilanjem speeda i marihuane, preko 5 iznimno jakih albuma, do "The Blackeninga", zadnjeg i jednog od najjačih MH albuma i do statusa jednog od najvećih i nautjecajnijih bendova današnjice.

Sve je počelo nakon što su Machine Head svoj prvi demo uradak poslali Roadrunner Recordsu, koji je bend poslusao i gotovo odmah ponudio ugovor.
Bend odlazi u studio i započinje sa snimanjem svog debut albuma "Burn My Eyes". Vrlo brzo nakon početka produkcije, Tony Constanza odlazi s mjesta bubnjara i zamjenjuje ga Chris Kontos. Album je izdan 9. kolovoza 1994. godine i prodan je u preko 400 000 primjeraka i tako postaje najprodavaniji Roadrunnerov debut album. Album je pokupio odlične kritike od mnogih časopisa i velikog mnoštva metal publike. S "Burn My Eyes", Machine Headovci su pokazali snagu Bay-Area groove thrash metala punu agresije, brutalnosti, čvrstine i žestine, te zato i danas taj album slovi kao najbolji i najomiljeniji među publikom. Zbog dominacije grungea u tom vremenu, "Burn My Eyes" nije stekao zamjetnu popularnost u Americi, za razliku od Europe. Popularnost Machine Heada u Americi još je bila mala, što se s nadolazećim albumima bitno promijenilo.

Nakon touriranja za "Burn My Eyes" po Europi, koja je završila koncertom u Londonu na kojem su otvarali za Slayer, po povratku u S.A.D., zbog nepoštivanja obveza na turneji, Kontos je otpušten iz benda i zamijenjen je Daveom McClainom.
Bend ulazi u studio i počinju sa snimanjem svog drugog albuma "The More Things Change...". Album je producirao i mixao Colin Richardson, kao i debut, a izdan je 25. ožujka 1997. godine i zauzeo je 138. mjesto na Billboard 200 ljestvici albuma. Nakon toga kreću na turneju te sviraju na prvom Ozzfestu. Taj dan je Mader zakasnio na probu, a pojavio se prilično nadrogiran metamfetaminima te je psovao i vrijeđao ostale članove benda, a kasnije tokom dana je odlučio i napustiti bend. Zamijenio ga je Ahrue Luster i odsvirao ostatak turneje.
Ubrzo se ponovno vraćaju u studio i, skupa s producentom Rossom Robinsonom, rade na novom albumu koji je nazvan "The Burning Red". U procesu pisanja novog materijala, Luster je utjecao na Machine Head-ov zvuk ubacivanjem nekih novih elemenata nu i alternative metala u njihovu glazbu, uključujući rap vokale. Album je izdan 25. ožujka 1999. i zauzima 88. mjesto na Billboard 200 ljestvici albuma te postaje najprodavaniji Machine Head-ov album. Unatoč tome, promjene u njihovoj glazbi bile su žestoko kritizirane od strane publike i kritičara. Publika je optuživala bend da su se "prodali", a kritičari su izjavljivali da MH zvuči manje žestoko i puno labavije nego prije.

Povratkom s turneje za "The Burning Red", vraćaju se u studio po četvrti put da bi snimili album pod nazivom "Supercharger". Produkciju i mix je odradio Johnny K, te je album ugledao svjetlo dana 2. listopada 2001. godine. Zauzeo je 115. mjesto na Billboard 200, a kritike koje je pokupio nisu bile ništa bolje od kritika koje je dobio njegov prethodnik, ponajviše zbog prisutnosti rap vokala koja je bila jos više izražena nego na "The Burning Red". I danas, u mnogim raspravama o Machine Headu, "Supercharger" među fanovima slovi kao najlošiji Machine Head album.
Za pjesmu "Crashing Around You" sa "Superchargera", Machine Head je izdao i single te video spot. Nakon što je izdan nekoliko tjedana nakon 11. rujna 2001., spot je zabranjen na MTV-u zbog prikaza rušenja zgrada. S obzirom da Roadrunner Records nije ugledao pošten profit od promocije albuma, ukinuli su im financiranje, zbog čega je Machine Head primoran napustiti label. U isto vrijeme, Luster je odlučio napustit bend, ostavljajući ih u hrpi problema. Gitarist Phil Demmel, koji je s Flynnom svirao u Vio-lenceu, pomogao je bendu kao privremeni gitarist za nekoliko koncerata u Europi.
Zbog preostalih obaveza prema labelu, izdali su live album Hellalive, a nakon prekidanja odnosa s američkim Roadrunnerom, Machine Head potpisuje ugovor s Roadrunner International-om.

Bend počinje pisati novi materijal kao tročlani bend, što je Demmelu ostavilo slobodno mjesto. U ožujku 2003., Demmel odlučuje ostati kao stalni član Machine Heada.
Ponovno u punom sastavu, ulaze u studio i počinju raditi na svom petom albumu "Through the Ashes of Empires". Izdan je 27. listopada 2003. u Europi, a u Americi tek 20. travnja 2004. zbog pregovaranja i tek kasnijeg ponovnog potpisivanja ugovora s američkim Roadrunner Recordsom, kojima je bend postavio uvjet da Machine Head posjeduje 100% svoje glazbe. Ovim albumom, bend je najavio povratak starog žestokog zvuka s prva dva albuma i sadrži neke od Machine Head himni kao što su Imperium, Bite The Bullet, Days Turn Blue to Gray, All Falls Down i ostale. Album je zauzeo 88. mjesto na Billboard 200, a spot za Imperium je ostvario veliku popularnost i uspjeh na MTV-u.
Bend svira kao headliner na True Metal stage-u na Wacken Open Air-u 2005. godine pred 40 000 fanova, a uskoro potom i izdaju DVD izdanje koje sadrži cijeli koncert na Brixton Academy u prosincu 2004., dokumentarac o bendu i video spotove.
U 2005. godini, Machine Head svira svoj prvi koncert na Bliskom Istoku i to u Dubaiju na Dubai Desert Rock Festivalu.

Nakon što su uspijeli riješiti većinu problema u kojima su se prethodno našli, Machine Head su po šesti put ušli u studio s namjerom snimanja novog albuma. "The Blackening" je izdan 27. ožujka 2007. godine i zauzeo 53. mjesto na Billboard 200, što je najviša pozicija koju je bend doživio (zasad) i prodan je u 15 000 primjeraka u prvom tjednu. Album je ušao i u rop 20 u nekoliko europskih zemalja također.
"The Blackening" je dobio iznimno dobre kritike, kako od mnoštva glazbenih kritičara, tako i od velike većine fanova. Po mnogima, album je također dobio titulu najboljeg metal albuma 2007. godine, a na Blabbermouth.net je zaradio ocjenu 9.5/10 s napomenom Don Kayea da je album "jedan od najčistijih, najboljih i najmoćnijih izdanja modernog metala", te je bio uspoređivan s legendarnim Metallica - "Master of Puppets" albumom iz 1653. Pjesme Beautiful Mourning, Halo i Now I Lay The Down su pokupili velike hvale od mnogih časopisa te internet magazina.
Također, album je pokupio Metal Hammer nagradu za najbolji album 2007., a Flynn je zaradio nagradu "Golden God". Isto tako, i na Kerrangovoj ceremoniji, "The Blackening" je zaradio nagradu za album godine.
U svrhu promocije albuma, Machine Head je tourirao po sjevernoj Americi s Lamb of God, Triviumom i Gojirom, a otvorili su i neke koncerte za legendarne bendove kao Megadeth i Heaven and Hell tokom travnja 2007. Svirali su i prije Metallice na Wembley Stadiumu u lipnju, a u pred kraj godine ponovno krecu na sjeverno-američku turneju s Hellyeah, Nonpoint i Bury Your Dead koja je traja kroz prvi dio 2008. U listopadu iste godine, tourirali su po Austaliji sa Slipknotom, a u sljedeća dva mjeseca, odradili su i turneju po Europi sa Slipknotom i Children Of Bodom.

Na opću žalost fanova, ovih dana, točnije 16. ožujka ove godine, pročula se glasina kako se Machine Head, zbog privatnih problema u obitelji kod riješavanja osobnih problema između Flynna i Ducea, raspada. Vijest je objavljena, kako na mnoštvu online foruma, tako i na Metalhammeru. Na službenom site-u benda, kao ni na MySpace-u nema službene potvrde, tako da se nadamo da do toga ipak neće doći, ali čim konkretne informacije stignu, bit će objavljene i ovdje.

Na kraju, za sve koji još nisu imali prilike čuti ovaj bend, to si možete priuštiti posjećivanjem njihove MySpace stranice, a svidjet će se svima koji su fanovi nabrijanog, žestokog, čvrstog, agresivnog, testosteronski ultra-nabijenog groovy thrasha modernog prizvuka koji je podmazan riffovima i ritmovima koji će i babe na kraju dvorane koje mole za duše mladih na koncertu, ponukati na divljački Machine-Headbang.

by Detritus