New Breed Of Metal
Would you like to react to this message? Create an account in a few clicks or log in to continue.

Biografija: Ill Niño

Go down

Biografija: Ill Niño Empty Biografija: Ill Niño

Postaj  artredis čet oľu 18, 2010 8:47 pm

Ill Niño je jedan od najvećih nu metal bendova ikada. Njhova muzika je posebna, publika šarolika a biografija zanimljiva i bogata. Iako se za njih veže priča da su jedan od onih bendova koji su imali sreću da se brzo probiju do šire publike i nametnu na sceni u vrijeme popularizacije metal zvuka krajem 90-ih godina prošlog stoljeća, njihovi prvi koraci su bili na potpuno drugom tragu nego što je onaj kojim će krenuti početkom novog milijena.

Osnovani 1998. godine u New Jerseyu i nazvani El Nino, po zloglasnoj meterološkoj nepogodi, zaneseni novi metalci, koji su već svirali (bar uživo) u bendovima Merauder, Pro-Pain, Gothic Slam... snimili su, nedugo po osnivanju prvi (selftitled) EP. Ubrzo poslije toga, vokal Jorge Rossado napušta bend i budućnost dolazi u pitanje. No, fortuna je još jednom bila naklonjena bendu koji se odluči povjeriti upražnjeno mjesto vokala nekome od postojeće ekipe – što se i desilo kada je Christian Machado prešao sa basa na mikrofon i ime benda se mijenja u Ill Nino. Pozadina iza njihovog zvuka je jedna interesantna formula. Naime, bubnjar Chavarri je, poslije odrađenog nastupa kao bubnjar Soulfly-a, nazvao svoju ekipu i rekao im kako bi trebali zvučati: originalno i svirati „što je žeće moguće a melodičnije da je moguće, sa primjesama latino zvuka“. The rest is, što se kaže, history.

Već je rečeno kako je kraj 90-ih i početak novog tisućljeća vrijeme re-popularizacije metala u kojoj je jedan novi metal zvuk, ili nu metal, vodio glavnu riječ a Ozzfest i Roadrunner bili glavni medij promocije i demonstracije. Ill Niño su imali tu sreću da baš u to doba izađu na scenu i što su svirali baš taj - ali dodatnim elementima ukrašenim – zvukom, tačnije: latino elementima i pjevanjem na španonjolskom. Treba reći da to suštinski nije bila neka novina jer su takav zvuk imali Puya i Coretez – Ill Ninu blizak bend ali upravo je Ill Nino, zahvaljujući drugom EP-u (isto selftitled), privukao pažnju i Ozzfesta i Roadrunnera. Uskoro snimaju debitantski album „Revolution, Revolucion“, koji izlazi 2001. godine da bi već sljedeće godine bili jedan od uzdanica medija čiju su pažnju dvije godine prije toga uspjeli privući. Za kratko vrijeme su dosegli poprilično visoko a hit „What Comes Around“ je bila pravi hit.

Ipak, fortunini putevi su čudni i nepredvidljivi te ekipa iz svojih redova 2003. godine gubi osnivača i drugog frontmena benda, gitaristu Marc Rizzo-a, koji nastavlja svirati u Soulfly-u. Rizzo-a mjenja ex-Machine Head gitarist – Ahue Luster a novi perkusionista je Daniel Couto umjesto Rogera Vasqueza. Oba člana su u sastavu benda do danas. Iste godine izlazi drugi album „Confessions“, najbolji Ill Niño album po mišljenjima mnogih i dakako najprodavaniji (oko pola miliona primjeraka samo u SAD). Nastupi diljem svijeta privlače mnogobrojnu publiku zahvaljujući world-wide hitovima „How Can I Live“ – koji je jedan od pjesmi na famoznom „Freddy Vs. Jason“ soundtracku, te „This Time For Real“. Istu su publiku, ali i one nesretne koji nisu uspjeli uhvatiti djelić njihove energije na nastupima, obradovali i DVD izdanjem „Live From the Eye of the Storm“ – u kojoj su naravno pokazali i dokazali napisano u prethodnom retku. DVD je izašao 2004. godine.

Treći po redu album izlazu u godini kada je nu metal već okopnio, što pokazuje i „One Nation Underground“, njihov najžešći album do tog momenta. Blaga promjena u stilu je nagovjestila i dalje promjene u karijeri: 2006. godine se opraštaju od Roadrunner Uniteda (nakon čega konstantno do danas imaju problema sa nalaskom pravog izdavača) te od gitariste Jardel Paisante-a kojeg mjenja Diego Verduzco. Sve se to dešava hitovi „What You Deserve“ i „This Is War“ promoviraju njihov žeći imidž. No, ovo će promjeniti EP „Under Cover Sessions“ na kojemu obrađuju pjesme Nirvana-e, Faith No More-a i Peter Gabriel-a, koji vraća melodični dio formule i prvi plan i tako vraća konceptualnu ravnotežu njihovog zvuka. Komilacija najboljih pjesama „The Best of Ill Nino“ je iazašla iste godine.

Nakon burne i plodne 2006. godine njihova se sreća opet mijenja. Naime, četvrti album „Enigma“ ne izlazi u planirano vrijeme – krajem 2007. godine već tek u proljeće naredne – 2008. godine, no ubrzo biva povučen iz prodaje zbog neizmernih obaveza prema injžinjerima zvuka što dovodi do raskida sa njihovom tadašnjom izdavačkom kućom „Cement Shoes Records“. Ipak, diljem svijeta je prodano oko 80.000 primjeraka Album inače prolazi najgore i u segmentu prodaje i segmentu kritike – neki su album i događaje sa njim uzeli kao dokaz da je jednom od najvećih nu metal bendova došao kraj a baladu na španjolskom „Me Gusta La Soledad“ proglasili definitivnim znakom njihove muzičko-kreacijske dotrajalosti.

Tako, 2009. godina se bez sumnje može uzeti kao najgora u karijeri, ne računajući onu u kojoj su učinili prvi korak (1998.). Ipak, fortuna se sa Ill Niño još jednom poigrala. Ove godine, u prošlom mjesecu (februaru/veljači) izašla je vijest (prva da nije loša) kako, svima dragi latino-metalci, ubrzo ulaze u studijo i snimaju novi album koji će predstaviti na ljeto i to na najvećim metal festivalima u Europi: Wacken Open Air, Summer Breeze Open Air, Brutal Assault Open Air i Nirwana Tuinfest. Druga dobra vijest je konačan pronalazak izdavača. Naime, Victory Records su ti „sretnici“ koji će ih izdavati a posljednja vijest je da bend ulazi u studio u aprilu i da će isti biti gotov do ljeta. Nadamo se da će im ovo desetljeće biti jednako sretno kao i prošlo – jer su ipak imali više sreće, u suprotnom ne bi bili jedni od najboljih predstavnika malo blažeg metala danas.
artredis
artredis

Male Broj postova : 176
Age : 35
Lokacija : Sarajevo
Registration date : 28.06.2008

[Vrh] Go down

[Vrh]

- Similar topics

 
Permissions in this forum:
Ne moľeą odgovarati na postove.