The Dillinger Escape Plan

Prije nego se počne pripovijedati faktografska priča koja je neizostavan dio svake biografije treba spomenuti da je u ovom tekstu priča o, za one koji nisu upoznati sa ovim bendom, riječ o kultnom mathcore sastavu čija je muzika zasnovana na matematici, djelom melodičnim a djelom kaotičnim zvukovima i većinski ljubavnim tekstovima, a čiji je zaštitni znak performans koji je potpuno divlji, autodestrutkivan, kaotičan ali svakako veoma zanimljiv i bez kojeg popularno nazvani „Dillingers“-i ne bi bili ono što su danas.

No, krenimo u naše faktografsko predavanje: Bend se formira 1997. godine od punk/HC benda Arcanum a primarnu postavu čine vokal Dimitri Minakakis, gitariste Ben Wienman i Derrick Brantley, basista Adam Doll i bubnjar Chris Pennie te iste godine snimaju svoj prvi EP „The Dillinger Escape Plan“. Ubrzo Brantleya (koji je samo nestao i nikad se više nije pojavio!?) zamjenjuje John Fulton ali i on odlazi neposredno nakon izdavanja drugog EP-a „Under The Running Board“ iz 1998. godine. Pred izdavanje njihovog prvog albuma, čuvenog „Calculating Infinity“ iz 1999. god., i pred prvu turneju basista Adam Doll doživljava nesreću koja ga paralizuje od struka na dole no to ga ne sprječava da snimi svoje djelove na albumu. Ekipi se priključuje i gitarista Brian Benoit koji ostaje do 2005. godine. Za ovaj album valja navesti podatak da se uzima kao album koji je popularizirao mathcore žanr, koji je i dan danas jedan od najboljih mathcore albuma i kojeg je prestižni magazin Terrorizer uvrstio među top abume devedestih prošlog stoljeća. Isto tako, taj album je privukao pažnju i pozitivne ocjene i underground i mainstream scene, među njima posebno vokala „Faith No More“-a i „čovjeka sa milion projekata“, čuvenog Mike-a Pattona. No, tik poslije njegovog izdavanja bend napušta vokal Dimitri a dvojica gitarista zbog divljanja po nastupima trpe ozlijede zbog kojih otkazuju određene nastupe.

Nakon što su ostali bez vokala sa njima suradnju uspostavlja Mike Patton i snima EP „Irony Is a Dead Scene“ koji izlazi 2002. god. a čiji je najveći hit (istovremeno i TDEP-ov) "When Good Dogs Do Bad Things". Mike Patton je gostovao kao vokal a na njihovim live svirkama je nosio brnjicu za pse, što samo oslikava zvuk i atmosferu koji TDEP proizvodi. Problem sa vokalom je rješen već 2001. god., time što je na upražnjemo mjesto angažovan aktuelni, jedan od najboljih vokala Greg Puciato koji divljinu na nastupima duplira tako što na svirkama trči po glavama publike, igra se sa bakljama (puše u njih) i nema šta već ne radi (zbog čega je bend kao dio svoje priče uvijek imao i onaj koji se odnosio po stalneo pojavljivanje pred sudovima kao tužena strana). Prvu pjesmu koju snima je reissue „43% Burnt“ sa „Calculating Infinity“ albuma da bi konačno došao u žižu javnosti sa pjesmom „Baby First Coffin'“ koja je izašla za soundtrack filma Underworld.

2004. Izlazi njihov komercijalno najuspješniji, ali mnogima fanovima i najbolji album, „Miss Machine“ koji sadrži hitove kao što su spomenuti „Baby First Coffin'“, „Setting Fire To The Sleeping Giants i „Panasonic Youth“ – čiji spot u najboljem svjetlu predstavlja srž mathcore žanra, po mom mišljenju. 2006. god. izdaju EP „Plagiarism“ i DVD „Miss Machine: The DVD“. 2007. se dešava izmjena u postavi koja dovodi TDEP pred rub raspada. Naime, „stari“ član, bubnjar Chris Pennie, zbog sukoba sa Gregom odlazi u drugi bend (Coheed And Cambria) no naporima „prvog od jednakih“ člana, gitariste Ben Weimana bend ostaje na okupu i priključuje im se novi bubnjar Gil Sharone čije umijeće dolazi do izražaja na najnovijem TDEP uratku, albumu „Ire Works“. Posljednji album je ostvario približno isti, ako ne i veći komercijalni uspjeh kao prethodni te zato dokazao da „Dillingers“-i i dalje imaju svu onu kreativnost i umijeće da naprave čisti i genijalni mathcore. Kritike za ovaj album potvrđuju ove navode jer se smatra (a u ovom prednjači Mike Patton) njihovim najzrelijim produktom, u kome uspjevaju da artikulišu svoje ideje u najjasniju muzičku formu (što su im oduvijek zamjerali da isto pokrivaju kaosom i performansima), otprilike ista situacija sa albumom „Minus The Herd“ od Ion Dissonace-a (vjerovatno drugog po veličini imena mathcore scene) nakon albuma „Solace“. Valja spomenuti i posljednju line-up izmjenu u kojoj je došao gitarista Jeff Fulton. Trenutno nema podataka o aktivnostima ovog benda koji se odnose na snimanje novih materijala ali ni budućih nastupa. Za one koje ovaj bend interesira moja preporuka je da poslušaju bend vokala Grega Puciato-a – Spycalopa.

Nakon što je faktografsko predavanje završeno treba spomenti da je i ovaj tekst prilog prizanju The Dillinger Escape Plan-u kao bendu koji je: popularizirao mathcore pravac modernog metal zvuka, koji je sigurno najveći mathcore bend do sada i koji i dan danas svojim stilom utječe na mnoge bendove koji ili sviraju mathcore ili imaju elemenata tog zvuka u svojoj muzici. Poznavateljima ovog pravca su ti bendovi već poznati a za one koji ne znaju navest ćemo samo neke kao što su: The Number Twelve Looks Like You, Mastodon, Between The Burired and Me, Into The Moat i dr. Ekstremna doza kaotičnosti ali i emocije u njihovim pjesmama ali i nastupima sa izuzetno melodičnim djelovima, spoj koji je naročito nakon izlaska albuma „Miss Machine“ privukao mlađu publiku i učinio ovaj bend jednim od popularnijih koji praše žestoki zvuk, sve to skupa postavlja standarde koje je veoma teško nadmašiti. Za njih karakterističan casual stil odjevanja koji je dio njihovog imige te muzika koja nailazi na pozitivne kritike kako od publike tako i od kritičara, te već spomenuti način na koji sviraju i ponašaju se na live svirkama stvara karakterističnu sliku koju je TDEP prvi prikazao a mnogi sa manje/više uspjeha kopirali.

Sve u svemu, jedan od najvećih bendova modernog metal zvuka, zaseban, originalan i sa zanimljivom pričom koja prati njihov rad, bend koji definitivno treba provjeriti i koji zaslužuje svaki respekt. Njihova muzika možda para uši i igra sa polarizacijom moždanih polutki ali treba znati, to je emocija u svom najčišćem kaotičnom obliku.

by Artredis

Nice written.

By the way, Mastodon nisu mathcore

Znam ali jesu pod utjecajem njihovog zvuka, nema veze to što nisu mathcore .

nemam puno za reci o Dillingerima, jednostavno genijalan bend...
svaki put kad cujem Unretrofied, Baby's First Coffin, We Are The Storm, sav se najezim:)