Biografija: Meshuggah

n0thing pon vel 16, 2009 1:23 am

Meshuggah, svedski poliritmicki genijalci, osnovani su u malom svedskom gradicu Umei, i to 1987. godine.Idejni zacetnik benda bio je Jens Kidman, u ono vrijeme gitarist (kasnije je gitaru zamijenio mikrofonom, kao glavni vokalist benda) zajedno sa gitaristima Johanom Sjorgenom i Torbjornom Granstromom, basistom Jorgenom Lindmarkom i bubnjarem Per Sjorgenom. Inace, ime Meshuggah potjece iz jidiskog/zidovskog jezika, sto znaci "lud". Nakon par demo uradaka Kidman odlazi iz benda, te nakon njega i ostali clanovi. U medjuvremenu, Kidman osniva bend Calipash, zajedno sa gitaristom Fredrikom Thordendalom, basistom Peterom Nordinom i bubnjarom Nichlas Lundgrenom. Nakon nekog vremena Thordendal i Kidman odlucuju da ce se bend zvati Meshuggah. Sa novim-starim imenom bend snima svoj prvi sluzbeni uradak, EP nazvan jednostavno Meshuggah (mada je i poznat pod imenom Psykisk Testbild, no to ime se ne moze naci na omotu dema). Snimljen je 1989. godine, a sadrzi tri stvari - Cadaverous Mastication, Sovereignes Morbidity i The Debt of Nature. Na prvo slusanje odmah se moze razaznati glavni uzor i inspiracija benda, a to je Metallica. Tipicni thrash metal ritam sa minimum poliritmickih varijacija, koje se najbolje mogu cuti u gitarama i bubnjevima. Kasnije ce bas ti poliritmicki dijelovi postati jedno od glavnih obiljezja sounda benda.

1990. godina je svojevrsna prekretnica za bend. Bubnjar Lundgren odlazi, a na njegovo mjesto dolazi Tomas Haake. Iste godine bend potpisuje za Nuclear Blast, te izdaje svoj prvijenac, nazvan Contradictions Collapse (koji sadrzi i nanovo nasnimljene pjesme sa prvog EP-ja). Na tom albumu bend nastavlja svirati provjerenu formulu thrash metala, no sa malo vecom dozom eksperimentiranja nego na prvom EP-ju, tako da u nekim trenucima mozemo cuti off beat dijelove, fusion jazz gitaristicke dionice/bubnjeve itd. Nakon tog albuma Jens ostavlja gitaru i koncentrira se samo na vokale, a bend uzima drugog gitaristu, i to Martena Hangstroma, koji je u sestom razredu osnovne skole svirao sa Haakeom. 1994. godine bend izdaje svoj drugi EP, None. Tu godinu obiljezile su i dvije nesrece: Fredrik si je, posto je po zanimanju stolar, odrezao komadic prsta, koji je kasnije uspjesno zasiven, a Tomas je ozlijedio ruku na nekoj masini. Neko vrijeme bend nije bio aktivan, zbog rehabilitacije svoja dva clana, ali su u medjuvremenu uspjeli nekako snimiti i treci EP, pod nazivom Selfcaged, koji je sluzbeno izasao 1995. godine upravo zbog ova dva incidenta. Pocetkom 1995. godine bend krece na malu europsku turneju u organizaciji svoje maticne tvrtke Nuclear Blast, da bi se zatim ubrzo vratio u studio da snime svoj drugi album, pod imenom Destroy Erase Improve.

Na DEI bend se sve vise distancira od klasicnog thrash metal stila, te pocinje sve vise upotrebljavati jazz fusion dijelove, u kombinaciji sa poliritmijom i uvrnutim solazama gitariste Fredrika Thordendala. To se najvise moze cuti na pjesmama kao sto su Future Breed Machine, te Soul Burn, Transfixion, Beneath itd. Nakon snimanja bend krece na dvomjesecnu turneju po Europi sa Machine Headom, no opet se pojavljuju problemi, i to sa basistom Peterom Nordinom. Nordin se razbolio i imao je problema sa ravnotezom, te je osjecao konstantnu vrtoglavicu i oslabljenost. Bendu nije nista drugo preostalo nego da ga posalje kuci. U medjuvremenu, basist Adam Duce iz Machine Heada ponudio je deckima da svira sa njima, no decki su odlucili nastaviti kao cetverac. Ponekad je Fredrik svirao bass gitaru, ponekad su nastupali bez basiste, a ponekad je Marten upotrebljavao tzv. pitch shifter da bi mogao svirati gitaru koju oktavu nize, imitirajuci bass gitaru. U medjuvremenu Nordin definitivno napusta bend, a na njegovo mjesto dolazi Gustaf Hielm (sluzbeno je clan od 1998. a u medjuvremenu je bio session basist).

Tijekom 1996./1997. Thordendal snima svoj solo album, Sol Niger Within. Album vrvi poliritmicko-eksperimentalnim pjesmama, te ga je tesko svrstati u bilo koji zanr metala, a istovremeno bend snima demo (koji je nazalost neobjavljen) i koncentrira se na lokalnu turneju po zemlji. Krajem godine izlazi jos jedan EP, The True Human Design, na kojem se, osim par remiksa pjesme Future Breed Machine nalazi i jedna potpuno nova stvar, Sane. 1998. godine bend se vraca u studio i snima Chaosphere. Stil i ritam su identicni kao i na Destroy Erase Improve, no sa malo manje eksperimentalnih dijelova. Vecinom su naglasene ponavljajuce gitaristicke dionice u kombinaciji sa iznenadnim i konstantnim promjenama tempa. Album je prepun odlicnih pjesama, pocevsi od legendarne New Millennium Cyanide Christ, te The Mouth Licking What You've Bled, Sane, te Corridor Of Chameleons itd. Nakon albuma slijedilo je konstantno touriranje po svijetu, sa poznatim metal bendovima kao sto su Slayer, Tool, Entombed, itd. To je bendu priskrbilo veliku pozornost, pogotovo od strane raznih metal casopisa i mainstream publike opcenito. 2001. na trziste izlazi Rare Trax, kompilacija demo i neobjavljenih stvari benda (ukljucujuci prvi EP, Psykisk Testbild, i razne demo snimke sa snimanja Chaospherea), da fanovi imaju sto slusati do objavljivanja sljedeceg albuma. Iste godine, iz neobjasnjivih razloga, bend napusta basist Hielm.

2002. godine bend u kucnom studiju snima demo od tri stvari, pritom koristeci programirane bubnjeve bazirane na sampleovima odsviranih na Drumkit From Hell. Nakon malo vise od mjesec dana Meshuggah dovrsava snimanje svog cetvrtog albuma Nothing. Na tom albumu bend se totalno odmaknuo od thrash metal stila sviranja, te se orijentirao na repetitivne kompleksne ponavljajuce dijelove, u kombinaciji sa groove-om i jazz fusionom. Sam tempo albuma je usporen, a gitaristicki rifovi zvuce vrlo duboko i masno. Sound je takav zahvaljujuci prvenstveno sedmozicanim Ibanez gitarama, koje su skroz nastimane na nisko, a zbog cega su gitaristi imali problema jer su se stalno rastimavale. U pocetku su Fredrik i Marten trebali dobiti custom made Nevborn osmozicane gitare, ali one nisu stigle na vrijeme snimanja albuma, pa su nize nastimali Ibanez gitare. Album je dozivio podijeljene kritike, sa puno fanova kojima se nije svidio novi zaokret u stilu sviranja. Album je inace izmiksan u dva dana, a masteriran u samo jedan dan, zbog odluke benda da u zadnji cas nastupa na Ozzfestu. Samo da napomenem da je album sniman bez basiste, a tu ulogu su opet preuzeli Fredrik i Marten. Nakon samostalne turneje i turneje sa Toolom, u bend dolazi basist Dick Lovgren, te bend ulazi u studio snimiti EP, jednostavno nazvan I. Specificnost tog EP-ja je da je to ustvari jedna pjesma u kojoj se neprekidno izmjenjuje ritam, te pjesma traje 21 minutu. I na ovom EP-ju su bubnjevi programirani, te odsvirani preko Drumkit From Hell.

Sredinom 2005. godine izlazi Catch Thirtythree, peti album benda. Album je snimljen suprotno od zadnjeg EP-ja, tj. kao jedna stvar, ali iscjepkana na 13 pjesama. Na tom albumu bend potpuno odbacuje thrash stil sviranja i prodire jos dublje u eksperimentiranje sa tempom i samom poliritmijom. I na tom albumu su bubnjevi programirani, a i sami clanovi su rekli da album nije za izvodjenje uzivo, nego kao neka vrsta eksperimentiranja i istrazivanja novih granica metala. Napomenimo da su na ovom albumu koristene potpuno nove Ibanez osmozicane gitare, koje daju totalno poseban sound i postaju svojevrsni trademark Meshuggah zvuka. S obzirom da je album Nothing nabrzake napravljen, clanovi benda nisu bili zadovoljni cjelokupnim dojmom i zvukom albuma, te se krajem 2006. vracaju u studio da ponovo odsnimaju gitaristicke dionice i bubnjeve. Skroz nanovo su snimljene gitare, bubnjevi su "provuceni" kroz Drumkit From Hell, a vokalu su dodani efekti na pojedinim dionicama. Na prvo slusanje album zvuci kao i original, no postoje sitne razlike u zvuku gitare, koje sad zvuce jos dublje, te u cinelama bubnjeva, koje zvuce nekako tise. Jedina razlika je to sto su zadnje dvije stvari, Nebulous i Obsidian, usporene, odnosno ubrzane. Kao bonus, dodan je i DVD nastupa na Download Festivalu 2005. godine, koji sadrzi 3 videa (Straws Pulled at Random. In Death - Is Death i Future Breed Machine), te videospotovi za pjesme Rational Gaze, Shed, New Millennium Cyanide Christ, i Rational Gaze u reziji Jensa Kidmana.

2008. godine bend izdaje svoj vjerojatno najjaci album dosada - Obzen. Kombinirajuci brzi ritam Chaosphere i Destroy Erase Improve sa poliritmijom i niskim tuningom gitara Nothing i Catch 33, bend je napokon pronasao svoj prepoznatljiv sound, koji doslovno rusi sve pred sobom kao zemljotres, ostavljajuci svakog fana bez rijeci, nespremnog na ovakvu kolicinu poliritmije, off beat tempa i fusion jazz solaza.

Na kraju, podsjetimo se vaznih cinjenica vezanih uz bend. Tekstove pise bubnjar, a tekstovi govore o samom egzistencijalizmu covjeka na ovom svijetu, paradoksima, suzivotu masina sa ljudima itd. Uzore pronalaze u razlicitim izvorima glazbe, pocevsi od jazz fusiona, thrash metala, hardcorea itd. Njihov trademark zvuk se sastoji od poliritmije, off beat tempa, ponavljajucih kompleksnih rifova, jazz stila bubnjanja, hardcore vriskova i ubojitog groove-a.

I sto jos reci? Meshuggah je bend kojeg ili volite ili mrzite. Koliko je god nekima bend dosadan ili repetitivan, toliko drugima predstavlja jedan od najinventivnijih bendova u metalu, koji se nikad nije ustrucavao eksperimentirati, bez obzira dali fanovi to vole ili ne. Svaki album koji su izdali je drugaciji od drugog, te u svakom ima neki dio sto niste primijetili u prijasnjem albumu. Zbog toga ih i ja volim i postujem, te su mi jedan od najdrazih bendova. I da zakljucimo ovu biografiju, sredinom 2009. ocekuje se njihov prvi live DVD, a druge godine i novi album. U medjuvremenu, uzivajmo u njihovom zadnjem albumu i nadajmo se da ce sa novim albumom Meshuggah opet pomaknuti granice svog eksperimentiranja, te zadrzati svoj prepoznatljivi sound i zestinu.

by n0thing