Despised Icon - Day of Mourning

Pretpostavljam da svaki poklonik nekog muzičkog pravca ima jednu određenu zemlju, jedan određen lokalitet koji mu je drag upravo zbog više bendova koji dolaze iz tog mjesta (zemlje, lokaliteta...) i koji isti predstavljaju u najboljem svjetlu pa se mjesto onda veže za takav zvuk. Konkretno, muzički pravac o kojemu je riječ je deathcore a po meni u svijetu postoje 2 mjesta koja možemo vezati za njega: Oakland u SAD (All Shall Perish, Antagony, Suffokate) i Montreal u Kanadi čiju su deathcore scenu izgradili ekipa iz Neuraxisa, The Plasmarife-a, Ion Dissonance-a, Camilla Rhodesa i danas najpozantijeg i najvećeg predstavnika: Despised Icona - sami krem de la krem svjetske deathcore scene.

Svoj status postižu zahvaljujući: odličnom prvijencu "Consumed By Your Poison", sjajnim izdanjem "The Healing Process" kojim postaju poznati u svijetu i fenomenalni "The Ills of Modern Man" - deathcore classic albumom iz 2007. godine. Ove su godine i izbacili prvi DVD "Montreal Assault" koji su njihove fanove i sve druge koji su skeptični prema ovoj varijanti ekstremnog metala uvjerili u dvije stvari: a) da su izvrsni muzičari i b) da gdje nastupe ostave spaljenu binu, vilice do poda i bol u mišićama dan poslije.

"Day of Mourning", njihov četvrti studijski album je trebao ispuniti sva očekivanja - opravdana zbog upravo navedenih stvari. Najteže je sigurno bilo dostići (a kamoli prestići) razinu "The Ills of Modern Man" albuma. Po mom mišljenju "Day of Mourning" zaostaje tek malo za njim i na razini je "The Healing Process"-a. Tehnički neprikosnoven, masan, agresivan, šarolik i nadasve britak deathcore je ono što očekuje svog slušatelja. Za razilku od prethodnika: piggy i bree-bree vokali, kao i ubitačnost "The Ills of Modern Man"-a je izostala na novom albumu.

No, pored toga, DI svoje umijeće i kreativnost nisu štedjeli. Pjesme poput "Day of Mourning", "All Or Nothing", "Eulogy", "Black Lungs", "Diva of Disgust" i "Entre Le Bien Et Le Mai" demonstiraju raskoš musicianshipa i kvalitetu. Aranžmani su perfektni i svaka pjesma ima nešto svoje, npr. "Black Lungs" ima hardcore napjev na breakdownu (koji daje neku posebnu aromu ukupnom "paketu" u kojim god momentima albuma da se pojavi), potom ide neki sludgy masni dio a zatim solaža tipična za brutal death metal.

Još jedna stvar: ove godine nisam čuo da bend potencijal breakdowna iskoristi drugačije od aranžmanskog dodatka, a koncentriraju se samo na to da im breakdown zvuči zajebano. Despised Icon je jedan od bendova kojemu je break temelj i prirodno je da taj potencijal iskoriste. Mislim da su tek u ovom albumu sviranje breakdowna doveli do savršenstva. Naravno, jedan "A Fracture Hand" sa prošlog albuma ima i tu kvalitetu ali na ovom albumu su uradili nešto što je, barem ove godine, uspjelo još samo August Burns Redu ("Constellations" album): pretvorili su breakove u melodije. Vjerovatno sam ostao nedorečen ovom izjavom ali ako poslušate album primjetit ćete upravo to.

Što se loših strana tiče nekome će zasmetati nedostatak bree-bree vokala i piggy-janja, nekome ubitačan koncept sa prošlog albuma, nekome zvuk blast beatovi koji ima funkciju stvaranja pozadine, klasičnu funkciju beata koja ističe vokale i gitaru. Tekstovi su gangsterski kao i izgled dvojice vokalista što potvrđuje spot za "Day of Mourning". Ali i pored toga meni je ovo broj 1 ovogodišnji deathcore album s kojim se može mjeriti još samo sjajni ruski undergrounder - Neverending War čiji ovogodišnji uradak "Muted" zauzima poziciju broj 2. I to je to što se tiče opisa albuma + kritika. Na kraju ću samo napisati jedan hvalospjevni stih koji odražava moj izbor iz uvodne rečenice: O Kanado, O Montreale, u metalu vala najjači ste.

Napisao: Artredis