Recenzija: Scamp - Mirror Faced Mentality (2008)

Scamp smo već spominjali na ovim stranicama, navodeći ih kao jedan od novo otkrivenih bendova koji su ove godine izdali svoj prvi hvaljeni uradak ''Mirror Faced Mentality''. To je upravo i album koji je imao tu čast da bude proglašen najboljim danskim debi metal albumom 2008. godine. Zanimljivo je i samo ime benda, za koje postoji par objašnjenja. Prvo, SCAMP može biti kratica (Special Computer APL Machine Portable) za IBM-ov micročip, pa zatim za Single-Chip A-series Mainframe Processor, ime F-16XL aviona, te naposljetku za Standardised Compatible Audio Modular Package. A isto tako doslovno znači i protuha ili ''klošar''.

No, da vas ne davimo sa značenjem imena pređimo na bitno, a to je kako ovaj album zvuči. Među adutima koji obilježavaju ''Mirror Faced Mentality'' prototipom metal albuma 21. stoljeća, su svakako žestoko bušenje moždanih valova Meshuggah-a-like tehničkim ritmovima i teškim isprekidanim grooveom koji ispunjava zvučni vakuum distorziranim bass odjekom. Teško je ne spominjati Meshuggah kad prvi put slušate Scamp i nije ni potrebno govoriti da se čuju glazbeni elementi koje su Meshuggah prvi isfurali. No, Scamp nisu očiti ni bezdušni Meshuggah klon kao što je to slučaj sa Four Question Marks ili mnogim drugim bendovima. ''Mirror Faced Mentallity'' ima svoju priču, a ona se uglavnom bazira na intenzivnom energičnom zvuku svih instrumenata podjednako, ponajviše odličnih dominatnih bubnjeva. Zvuk je najbolji dio cijele priče, jer postoji gomila zvučnih efekata koji su precizno uklopljeni u instrumentalnu podlogu (album je između ostalog nominiran i za najbolje producirani metal album ove godine), tako da se na nekim mjestima čini da su možda pretjerali sa tom sterilnom produkcijom.

Ono što čini ovaj album prvoklasnim uratkom je to da pjesme ne zvuče dosadno, jer divlje dinamičke dijelove i hladnu vokalnu agresivnost prekidaju genijalne melodije kad to najmanje očekujete, a vokal zna iznenaditi savršenim pjevnim dionicama. Nađe se tu različitih elemenata koji su specifični za neke druge glazbene žanrove, a opet su odlično uklopljeni u ovaj futurističko metalni mozaik, tako da cijela slika dobiva na kontrastu zahvaljujući tim sitnim dijelovima. Kao primjer mogli bi navesti početak pjesme ''Strategy'' otpjevan u nekakvom ska-reggae stilu, a u pjesmi ''Pros And Cons'' nakon treće minute iznenada krene tako dobar drum'n'bass dio koji će vas na prvo slušanje oboriti s nogu. U ''Pressure Wave'' vokal naizmjenično zvuči kao da pjevanje dolazi iz susjedne zatvorene prostorije i još mnogo sličnih efekata…

Sa vokalne strane, Mikael Rise je odradio odličan posao. Njegov vokal je jedan od onih koje kada slušate zamišljate kako su nekome iskočile sve žile na vratu i glavi. Osim što zvuči kao kaotični manijak na speedu, energija koju oslobađa jednaka je osjećaju nakon napornog jednosatnog treninga u teretani u kombinaciji sa cardio treningom.

''Mirror Faced Mentality'' nije najbolji album za ljude koji se žele odmoriti nakon napornog radnog dana, ali za mene mjuza kakvu Scamp rade služi kao odličan ispušni ventil nakon kojeg se osjećam smireno kao mala beba. Što je najbolje, ovo nije jednoslojnih sirovih 51 minuta materijala, već se radi o progresivnom zvuku koji otvara nova vrata u metal glazbi. Vrata koja možda niste ni htjeli otvoriti.
Ocjena: 8,5/10


by Stark

Buraz ovo je do bola dobar opis albuma i benda. Ja sam impresioniran . Natjerao si me s ovim da opet slušam album, koji je fakat dobar! Samo si malo škrt na ocjenama .