Biografija: Fear Factory

Danas predstavljamo biografiju benda koji je sigurno jedan od uzora vecini modernih metal bendova. Naravno, rijec je o Fear Factory. Osnovani daleke 1989. godine, kao glavni osnivaci navode se gitarist Dino Cazares i bubnjar Raymond Herrera, a kasnije im se pridruzuje i vokalist Burton C. Bell (koji je dosao u bend na cudan nacin, i to tako da ga je Cazares cuo u jednom hotelu kako pjeva ispod tusa. Nakon toga Cazares ga je pozvao u bend i Bell je pristao). Jedini problem je bio naci dobrog basistu, pa je tako bend promijenio par basista, kao sto su Andy Romero i Andrew Shives. Nakon prisilnog odlaska odlaska Shivesa zbog nesuglasica sa clanovima, na njegovo mjesto dolazi Christian Olde Wolbers, no o tome nesto malo kasnije.

U pocetku se band zvao Ulceration, i to bez nekog posebnog razloga. Deckima se svidio taj naziv i iskoristili su ga za ime benda, no ubrzo nakon toga mijenjaju ime u Fear Factory. Prve su demo snimke benda (1991. izdali dva demo uratka, koje su producirali Billy Gould (Faith No More) i John Fenton) bile cisti death metal u kombinaciji sa elementima grindcore-a i industriala. Iste te godine bend snima svoj prvi album, Concrete. Snimljen u studiu Blackieja Lawlessa (poznatijeg kao frontmena W.A.S.P.) pod producentskom palicom u ono vrijeme nepoznatog producenta Rossa Robinsona (producirao albume Korna, Limp Bizkita, Slipknota, itd.). Album sadrzi 16 beskompromisnih death/grindcore pjesama, no jedan element koji je izdvajao album iz gomile slicnih, te je kasnije postao trademark benda, jest kombiniranje uobicajenog death metal vokala sa clean dionicama (no ne u tolikoj mjeri kao na predstojecim albumima). Osim toga, album je ostao zapamcen po mnogim kontroverznim stvarima, kao sto su nezadovoljstvo od strane benda zbog diskografske kuce koja im je ponudila nepovoljan ugovor, tuzbe podignute protiv Robinsona jer nisu bili zadovoljni snimljenim materijalom (na sudu je bend dobio prava na pjesme, a Robinson na snimke). Kasnije je bend preradio pjesme za album Soul Of A New Machine i razne kompilacije, a Robinson iskoristio album za vlastitu promociju. No, album je u originalnom obliku izdan tek 2002. godine, a kasnije cemo objasniti zasto. Jos jedna zanimljivost vezana uz ovaj album je da je bend dobio ugovor sa Roadrunner Recordsom, i to zbog Maxa Cavalere (ex-Sepultura, Soulfly), koji je cuo album i preporucio bend Roadrunneru.

Nakon neugodne avanture sa Concrete, bend se 1992. vraca u studio i snima album Soul Of A New Machine. Posto smo prije napomenuli da je vecina stvari uzeta sa Concrete albuma i preradjena, jos uvijek je album death metal orijentiran, no sa malim elementima industrial metala, te sad vec uobicajenim growl/clean vokalnim dionicama. Album sadrzi 17 pjesama, a producirao ih je Colin Richardson. Na ovom albumu, kao i na prethodnom, bass dionice je odsvirao Cazares, iako je Andrew Shives na slici omota Soul Of A New Machine. Nakon albuma bend krece na svoju prvu turneju, sa poznatim bendovima kao sto su Sepultura, Cannibal Corpse, Brutal Truth, itd. U medjuvremenu, nakon turneje Shives odlazi iz benda, a u bend dolaze Rhys Fulber, iz poznatog electro-industrial benda Front Line Assembly te klavijaturist/samplist Diego Reynor. Oni se smatraju clanovima benda, no nikad nisu spominjani u bookletima albuma i na stranicama benda, unatoc cinjenici da nastupaju na koncertima. 1993. izlazi EP Fear Is The Mindkiller, koji je kolekcija remiksanih pjesama sa Soul Of A New Machine, i to u full industrial stilu. Vecinu tih pjesama je remiksao Fulber, a neke je remiksao njegov kolega iz Front Line Assembly Bill Leeb.

1995. godine izlazi Demanufacture, jedan od najboljih radova benda uopce. Izdan preko Roadrunnera, album se sastoji od 11 pjesama (plus 5 bonus stvari), a bend se sve vise odmice od svog dosadasnjeg death metal/grindcore stila, dajuci vise prostora industrial sampleovima kombiniranih sa elementima thrash metala. Neki su cak nazvali taj stil cyber metalom, kojeg karakteriziraju elementi kao sto su hladna, gotovo klinicko-mehanicka atmosfera, precizno-ponavljajuci, gotovo jednolicni teski gitaristicki rifovi, te u velikoj kolicini koristeni industrial sampleovi i loopovi (za koje su zasluzni Reynor i Fulber). Sa albuma mozemo izdvojiti par odlicnih pjesama, kao sto su Demanufacture, Self Bias Resistor, Replica, New Breed (pjesma po kojoj je istoimeni pravac dobio ime) i Zero Signal. Zanimljivosti vezane uz ovaj album: tema albuma je borba covjeka protiv strojeva, a sam bend je izjavio da je album inspiriran filmom Terminator. Mnogi su tvrdili da je bubjar Herrera na ovom albumu koristio ritam masinu, i to zbog nerealno i skoro pa masinski preciznog brzog bass kicka, a ustvari je koristio triggere (pretezno na bass kicku). Moramo jos spomenuti da Wolbers nije odsvirao bass dionice na albumu, iako je na omotu albuma upisano da je. On je dosao na sam kraj snimanja albuma, a bass je opet odsvirao Cazares. Nakon poduze turneje u sklopu promocije albuma, te nastupa na mnogim festivalima (kao sto je Ozzfest), 1997. godine na trziste izlazi album Remanufacture (Cloning Technology). Mada ga mnogi smatraju sluzbenim albumom benda, album nije nista drugo nego kolekcija remiksanih pjesama sa Demanufacture-a, koje su medju ostalim, izmiksali Rhys Fulber, Junkie XL i DJ Dano.

Bend je sredinom 1998. godine otkazao nastup na Dynamo Open Air festivalu da bi se koncentrirao na snimanje albuma Obsolete. Album nastavlja u istom stilu kao i Demanufacture, sa sada vec uobicajenom tematikom covjeka protiv strojeva. No to je ujedno i prvi njihov konceptualni album, cija je tema covjecanstvo koje je stvorilo strojeve, no strojevi preuzimaju kontrolu nad covjecanstvom i njihovim zivotima. Album se sastoji od 10 pjesama, a mozemo izdvojiti pjesme kao sto su Edgecrusher, Resurrection i Descent. Kasnije je izdana i limitirana verzija albuma sa 5 bonus pjesama, ukljucujuci i odlican cover Garyja Numana, Cars. Osim sada vec prepoznatljivog industrial stila album karakterizira i nizi, te dublji i masni zvuk gitare (dobiven zahvaljujuci Cazaresovom prebacivanju stima 7-string gitare sa standardnog na A stim). Obsolete je ujedno i najprodavaniji album benda uopce, koji je dosegao zlatni status prodaje u SAD-u, a cak je neko vrijeme bio i na Billboardovoj ljestvici najprodavanijih albuma.

Nazalost, 2001. godine, pod velikim pritiskom Roadrunnera, bend snima album Digimortal, kojim je izgubio vecinu svojih fanova. Razlog stoji u cinjenici da se band skoro pa odmaknuo od industrial stila metala, te mocnih i demolirajucih pjesmi koje su dominirale na albumima Demanufacture i Obsolete, dajuci prednost nu metal stilu sa, usudit cu se reci, ponekim melodicnim elementima. Moramo spomenuti i stvar Back The Fuck Up, u suradnji sa B-Realom, reperom Cypress Hilla, koja je takodjer podijelila i razocarala brojne fanove. Ne moramo ni reci koliko je bila slaba prodaja albuma, a na turneju bend nije ni krenuo. Nakon albuma bend je izdao DVD, nazvan Digital Connectivity, koji sadrzi 5 fotogalerija, video spotove, live koncert i 8 remiksanih pjesama.

Slaba prodaja Digimortala, te zaokret u stilu sviranja dovela je do konstantnih sukoba unutar benda, da bi pocetkom treceg mjeseca 2002. godine Burton C. Bell najavio odlazak iz benda. Istog trenutka bend je prestao sa radom, a Roadrunner je, posto je bend bio jos vezan ugovorom, objavio njihov prvi (sluzbeno neobjavljeni) album Concrete, te kompilaciju B-side pjesama Hatefiles (2003.). U medjuvremenu Burton C. Bell osniva folk/ambient grupu Ascension Of The Watchers, skupa sa klavijaturistom Johnom Bechdelom, poznatog po radu sa bendovima Ministry, Prong, Murder Joke, itd.
Nakon Bellovog odlaska i prestanka rada benda, aktualizirale su se svadje izmedju Cazaresa, Wolbersa i Herrere, i to preko novina i internet magazina. Ne zna se tocno kako je sve to zavrsilo, ali sredinom 2002. godine Herrera i Wolbers se ponovo susrecu, i to sa ciljem da okupe bend. Bell im se pridruzuje nakon sto je poslusao demo snimke koje su mu poslali. Nakon nekoliko neuspjesnih pokusaja pronalazenja gitarista, Wolbers preuzima gitaru, a pozvan je basist Byron Stroud iz grupe Strapping Young Lad. Ponovo oformljen bend se pocinje pripremati za snimanje novog materijala i live nastupe. Prvi live nastup, i to iznenadni, imali su 2004. na Big Day Out festivalu u Australiji, a nakon toga su nastupali po SAD-u sa bendovima kao sto su Chimaira i Slipknot.

Pocetkom travnja 2004. na trziste izlazi Archetype (preko diskografske kuce Liquid 8 Records), kojim je bend najavio povratak svojim korijenima. Album sadrzi 13 pjesama, koju je vecinu fanova usporedila sa pjesmama sa Demanufacture albuma. Jedina razlika je da je tema albuma religija, rat i politika korporacija umjesto uobicajene man vs. machine teme. Mozemo izdvojiti pjesme kao sto su Archetype (koja je posvecena bivsem gitaristi Dinu Cazaresu), Act Of God, Slave Labor, Cyberwaste i Bite The Hand That Bleeds. I opet, bass dionice je odsvirao Wolbers, posto je Stroud ugovorom bio vezan za Century Media (na kojoj je bio bend Strapping Young Lad, Stroudov maticni bend). Album je pobrao dobre kritike publike, a bend je krenuo na turneju na kojoj su im se pridruzili bendovi Lamb Of God, Mastodon i Chimaira.

Niti godinu dana nakon objavljivanja Archetype-a bend se na veliko iznenadjenje fanova vraca u studio, da snimi album Transgression (Calvin Records). Jedno od vecih, mozda cak i neugodnih iznenadjenja jest produciranje poznatog mainstream producenta Tobyja Wrighta, koji je producirao bendove kao sto su Korn i Alice In Chains. Nazalost, band je opet dobio kratak deadline, ovaj put od Calvin Recordsa, pa se desilo slicno kao i sa Digimortalom. Album je nabrzake snimljen, te je dobio vecinu negativnih kritika, pretezno zahvaljujuci pjesmama kao sto su Echo Of My Scream, Supernova, te cover od U2, I Will Follow. Cak je i Christian Olde Wolbers u jednom intervjuu izjavio da je album napola dovrsen i isforsiran. Unatoc tome, bend je krenuo na veliku turneju u sklopu 15-godisnjice postojanja, i to sa bendovima Soilwork, Darkane, Strapping Young Lad i Misery Index.

Sto se tice trenutnog stanja benda, poznato je da su raskinuli ugovor sa Liquid Records, te da ce sljedeci album, ciji je datum objavljivanja nepoznat, biti produciran i izdan od strane samog benda. U medjuvremenu se Burton C. Bell posvetio svom side projektu Ascensions Of The Watchers (2005. izdali EP Iconoclast), a Raymond Herrera i Christian Olde Wolbers su osnovali bend Arkaeu, zajedno sa Jonom Howardom i Pat Kavanaghom, vokalom i basistom poznatih Threat Signal, te planiraju uskoro snimiti album. Cazares se, nakon odlaska iz benda, posvetio svom side projektu Asesino, a 2007. je osnovao bend Divine Heresy, zajedno sam bunjarom Tim Yeungom (Hate Eternal, Vital Remains)

Na kraju mozemo zakljuciti da ce Fear Factory, osim toga sto su pridonijeli popularizaciji new breed pravca uopce, i sto su vecini bendova (Mnemic, Scarve, Chimaira...) uzori, ostati zapamceni po uspjesnom eksperimentiranju i kombiniranju death/industrial metala sa alternativnim metalom, clean vokalnim dionicama i sl. Nama nista drugo ne preostaje nego ocekivati novi album, koji ce, nadam se, biti zesci od zadnjeg, i da ce nas jednom pocastiti svojim live nastupom u Hrvatskoj.

by n0thing