It Dies Today - Lividity (2009)

Nakon Sirens albuma iz 2006.godine i tri duge godine čekanja, američki metalcore bend It Dies Today je konačno odlučio da nas počasti sa novim izdanjem. Riječ je o albumu ''Lividity'', inače trećem studijskom albumu, koji je najavljivan kao povratak na stari stil. Ono što se posebno treba istaći je da je ovaj album trebao ugledati svjetlo dana još na ljeto 2008 ali je zbog problema sa izdavačkom kućom (trustkill records) kao i mnogim promjenama na poziciji vokala, prolongiran za skoro godinu dana.

Album se otvara pjesmom ''The Ghost'', stilski tipičnom pjesmom za IDT, doduše malo više podsjeća na njihova prva izdanja sve začinjeno finim, pjevljivim i zaraznim clean refrenom. S obzirom da se radi o prvoj pjesmi na albumu također se možemo upoznati sa novim vokalom Jason Wood-om koji je sasvim solidno odradio svoj posao.
''Reckless Abandon'' kreće malo sporijim tempom i riff-om koji me po svojoj jednostavnosti i specifičnosti podsjeća na As I Lay Dying. Ovo je definitivno jedna od najboljih pjesama, sa fenomenalnim clean vokalom u refrenu koji vas naprosto tjera da počnete klimati glavom i pomjerati se u mjestu koliko god to ludo zvučalo. Aranžmanski ništa zahtjevno ali jako dobro ukomponovano.
''Thanks For Drinking'' spada u grupu od tri pjesme na albumu koja nema clean vokala i koja je po svojoj žestini povraak na ''stari'' stil iz perioda Forever Scorned Ep-a i donekle The Chaitiff Choir-a. Za ovu pjesmu je također najavljeno i snimanje spota što je jako neobično jer se radi o možda najžešćoj pjesmi na albumu. Ono što mi je posebno upalo u uho na samom početku je jako tiha produkcija činela koja malo odstupa od inače perfektno ispoliranog zvuka cijelog albuma.
''Miss October'' će definitivno biti jedan od većih hitova i slušanijih pjesama, opet zbog svoje relativne jednostavnosti, dobrog aranžmana i još upečatljivijeg refrena, začinjeno jedinom! solažom na albumu.
''Bled Out in Black and White'' prati ''trend'' povratka na stari i malo brutalniji stil sa jako dobrim breakdown-om u drugom dijelu pjesmu. Nakon nje slijedi fin gitarski intro u pjesmu ''Martyr of The Truth'', dosta sporiju i na neki način „ambijentalniju“ od ostalih na albumu koja mi zvuči kao da je isprva bila namijenjena za outro pjesmu zbog clean vokala na kraju, ali kako god, promjena ritma za tren je dobro došla. Za ''Nihility'' mogu reći samo ukratko, kratko-slatko. Žešći pristup u pravom trenu presječen clean vokalom sa polu-breakdown-om pred kraj. Jedna od boljih pjesama na albumu. '' Life of Uncertainty'' me najviše podsjeća na pjesme sa Sirens albuma, posebno zbog jako mlakog refrena, možda i najslabija pjesma na albumu. Ovdje je već u neku ruku prisutno i poprilično zasićenje, posebno zbog jednoličnosti pjesama koje se pokušalo razbiti predzadnjom žestokom pjesmom ''Architects''. Ovo je definitivno najbolja i najživlja pjesma na albumu unatoč činjenici da nema clean vokala.
Konačno za kraj dolazi osmominutna ''Complacence Without Pursuit (Lividity)''. I na ovom albumu je preuzeta formula sa zadnja dva izdanja (The Caitiff Choir, Sirens) o dugoj outro pjesmi. Prava dužina pjesme ustvari je oko 4:25 klasičnog metalcora sa sladunjavim refrenom (opet) nakon čega slijedi izvjesna tišina i pravi pravcati kafanski outro u škotskom stilu sa stihovima “thank you for drinking...“. Simpatično a da li je upalilo,poslušajte i sami prosudite.

It Dies Today nikada nije bio bend čija je muzika obilovala tehničkom zahtjevnošću i inovativnošću. Kada bi uradili presjek svega što su do danas izdali, možemo reći da muzički variraju između metalcore-a u pravom smislu riječi i melodičnijeg oblika istog. Za "Lividity" mogu reći da predstavlja album koji je u jednu ruku uspješno objedinio sve ono što je ovaj bend ponudio. Sa druge strane, to su stvari koje smo po hiljadu puta čuli i prežvakali ali opet u ovom bendu ima nešto što vas koliko kog ih mrzili "tjera" da ih slušate. Sa "Lividity-em" se ta priča nastavlja!

7,5/10

by JohnnyT